Hipodoncija je urođeni nedostatak jednog ili više zuba u stalnoj ili mliječnoj denticiji. Jedna je od najčešćih dentalnih anomalija kod zdravih ljudi, ali se često javlja i u sklopu nekih sindroma, a vrlo često kod pacijenata s rascjepom nepca. Može nedostajati i veći broj zuba, što onda nazivamo oligodoncijom, ili anodoncijom, ako pacijent uopće nema zametke nijednog zuba.
Uzroci hipodoncije su nepoznati, pa se povezuje s genskim poremećajem ageneze zuba. Od okolišnih faktora, sa hipodoncijom se povezuju mala porođajna težina, starija životna dob majke, virusna oboljenja u trudnoći, uzimanje nekih lijekova tokom trudnoće, trauma lica i vilica, radioterapija, infekcija zubnog zametka itd.
Hipodoncija je češća u stalnoj denticiji, a ako se javi u mliječnoj denticiji, postoji veći rizik da će se pojaviti i u stalnoj.
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda i analize rendgen snimaka. U dobi 3-4 godine očekujemo da su iznikli svi mliječni, a u dobi 12-14 godina da su iznikli svi stalni zubi (osim umnjaka, koje zanemarujemo). Ukoliko zuba nema u zubnom nizu u očekivano vrijeme, a pacijent anamnestički navodi da zub nije ekstrahiran, ili se na mjestu stalnog zuba još uvijek nalazi njegov mliječni prethodnik, posežemo za radiografskim metodama. Panoramski i retroalveolarni snimci potvrđuju dijagnozu - ako ni u kosti nema zametka zuba, zaključujemo da se radi o hipodonciji.
Hipodoncija može biti jednostrana ili obostrana. Često je udružena s mikrodoncijom, ektopičnim nicanjem ostalih zuba (transpozicijom), perzistiranjem mliječnih zuba. Najčešći zubi koji nedostaju su gornji lateralni sjekutići, donji i gornji drugi premolari i umnjaci.
Liječenje hipodoncije zahtijeva multidisciplinarni pristup, jer se radi o vrlo kompleksnoj nepravilnosti. Uglavnom zahtijeva suradnju stomatologa, pedijatra, ortodonta, oralnog hirurga, protetičara. Terapija može ići u smjeru čuvanja mliječnog zuba, ako je on zdrav i čvrst do odrasle dobi, kad se zub može ekstrahirati i nadomjestiti protetski ili implantatom. To je čest slučaj kod hipodoncije drugih premolara, jer u ovom slučaju perzistira mliječni zub.
Kad je riječ o hipodonciji gornjih lateralnih sjekutića, nicanjem stalnih centralnih sjekutića se resorbuju korijeni svih mliječnih sjekutića i dolazi do njihove eksfolijacije. Na mjestu neizniklog stalnog lateralnog sjekutića postoji prazan prostor. Potrebno je donijeti odluku o zatvaranju ovog prostora, jer postoji nekoliko opcija. U nekim situacijama se prostor zatvara primicanjem očnjaka sjekutićima, te se zatim očnjaci preoblikuju tako da liče na lateralne sjekutiće restaurativnim metodama. U drugim situacijama se prostor otvara onoliko koliko je potrebno za ugradnju implantata ili izradu mostova.
Sviđa ti se Zubic Iva? Klikni na dugme ispod da me podržiš! Postani Patreon!