Zalivanje fisura je preventivni zahvat, koji se uglavnom izvodi kod djece u stalnoj i mliječnoj denticiji. Najčešće se izvodi na prvim i drugim molarima neposredno po njihovom nicanju. Zalivač se unosi u jamice i fisure na griznim površinama zubi, koje su predilekciona mjesta za nastanak karijesa, jer njihova morfologija pogoduje akumulaciji plaka.
Ovaj postupak se preporučuje pacijentima s visokim karijes rizikom, sa dubokim i uskim fisurama, čak i kod početnih pigmentacija i demineralizacija cakline (početni karijes).
Zalivanje fisura ne treba izvoditi na zubima na kojima već postoji karijes dentina, aproksimalni karijes i ispuni i nije preporučljivo kod pacijenata sa plitkim i širokim fisurama i dobrom oralnom higijenom.
Zalivači po svom sastavu mogu biti tečne kompozitne smole ili glas jonomer cementi. Prednost glas jonomernih cemenata je u tome što imaju sposobnost otpuštanja fluora prema zubnoj površini i prema pljuvačci, te upijanja fluora iz pljuvačke. Osim toga, dobri su u situacijama kad ne možemo obezbijediti apolutno suho radno polje.
S druge strane, kompozitni zalivači su dugotrajniji, jer je materijal otporniji na trošenje tj.imaju bolju retenciju. Zbog toga se u većini situacija koriste kompozitni zalivači.
Prije samog postupka zalivanja, zub je potrebno očistiti rotirajućom četkicom i profilaktičkom pastom bez fluorida. okluzalna površina zuba se najetka, ispere i posuši. Materijal se unosi u fisure u tečnom stanju i polimerizira. Potrebno je provjeriti artikulaciju, ukloniti višak i ispolirati.
Ovako zapečaćen zub zaštićen je od akumulacije plaka na okluzalnoj površini i manja je mogućnost nastanka karijesa. Ipak, ako je higijena loša, karijes može nastati i na drugim površinama. Također se ne smiju preskakati redovni stomatološki pregledi svakih 6 mjeseci, jer nakon nekog vremena zalivač se može istrošiti ili frakturirati, pa ga je potrebno zamijeniti ili reparirati.
Sviđa ti se Zubic Iva? Klikni na dugme ispod da me podržiš!