Apsces odontogenog porijekla je ograničena gnojna kolekcija koja nastaje kao upalni odgovor organizma na prisutnu infekciju u korijenskom kanalu zuba. Aktivirane upalne ćelije imaju za cilj ograničiti i ukloniti uzročnike infekcije, ali istovremeno dolazi do destrukcije i okolnih zdravih tkiva. apsces

Hronična lezija je rezultat dugotrajnog procesa koji postepeno i sporo napreduje. Karakteristično je da pacijent nema nikakve simptome, ili eventualno osjeća blagu nelagodu u području zuba uzročnika. Gnoj se neprestano stvara i drenira kroz postojeći sinus trakt – fistulu, pa nema pritiska u kosti koji bi uzrokovao bol. Fistula se povremeno otvara i zatvara, najčešće na sluznici usne šupljine (intaoralno) ili rjeđe na koži (ekstraoralno).

Klinički, zub uzročnik je avitalan, može biti prisutna duboka karijesna lezija, velika ili neadekvatna restauracija, sekundarni karijes. Na rendgen snimku uočava se proširen periodontalni prostor, sa prekidom kontinuiteta laminae durae i manja ili veća radiolucentna lezija oko jednog ili više korijenova zuba uzročnika. Kod prethodno endodontski tretiranih zuba, pojava fistule je znak neuspjeha terapije, pa se na snimku može uočiti nedekvatno punjenje korijenskih kanala. Kod nejasnih situacija, kad stomatolog nije siguran koji je zub uzročnik, u fistulu se može postaviti gutaperka do mjesta otpora. Gutaperka će doći do korijena zuba uzročnika, što na rendgen snimku pokazuje koji je zub uzročnik.

Bez obzira što je ovo oboljenje bez simptoma i pacijent ga često zanemaruje, stomatološki tretman je ipak neophodan. Hronični apikalni apsces predstavlja žarište infekcije u organizmu i potencijalno iscrpljuje imuni sistem, koji se nastoji izboriti s infekcijom. Endodontski tretman ili revizija prethodnog endodontskog tretmana sa radiklanom hemo-mehaničkom obradom korijenskih kanala su terapija izbora. Ipak, u nekim situacijama stomatolog daje prednost ekstrakciji ili, uz endodontski tretman, predlaže i apikotomiju zuba uzročnika.