Amelogenesis imperfecta je nasljedna anomalija cakline, koja uglavnom zahvata sve zube u obje denticije. Nastaje zbog mutacije gena koji su zaduženi za razvoj cakline (amelogenezu). Relativno je rijetka anomalija, ali se često javlja kod više članova iste obitelji. Amelogenesis

Tipovi amelogenesis imperfecta:

  1. hipoplastični tip
  2. hipomaturacijski tip
  3. hipokalcifikacijski tip
  4. hipomaturacijsko - hipokalcifikacijski tip s taurodontizmom

Dijagnoza se uspostavlja na osnovu kliničke slike, obiteljske anamneze, analize rendgen snimaka i eventualno genetičkih ispitivanja.

Klinička slika je karakteristična, iako su manifestacije različite kod različitih tipova. Uglavnom uvijek postoji defektna caklina, na svim ili gotovo svim zubima, u obje denticije. Caklina je tanka, porozna, hrapava, sa jamicama i žlijebovima. Boja cakline je abnormalna, opakna, zamućena bijela boja, smeđe-žuta, ili zubi izgledaju kao da su prekriveni snijegom. Zubne krune mogu imati izmijenjen oblik, smanjene su veličine, konične ili cilindrične, a između zuba postoje dijasteme. Vremenom može doći do fraktura i trošenja cakline, a kod hipomaturacijskog tipa se caklina čak može sastrugati instrumentima. Dentin postaje eksponiran i daje simptome (bol na različite podražaje) i može abradirati, pa je često kod ovih pacijenata prisutan otvoren zagriz. Hrapava defektna caklina je posebno prijemćiva za plak i kamenac, pa su pacijenti skloni gingivitisu, parodontitisu i karijesu. Na rendgen snimcima je sjena cakline uglavnom slabije izražena.

U diferencijalnoj dijagnozi: tetraciklinski zubi, fluoroza zuba, ektodermalna displazija i drugi genetski i metabolički poremećaji kalcifikacije.

Liječenje je kompleksno i zahtijeva multidisciplinaran pristup pedodonta, ortodonta, protetičara itd. Već od nicanja mliječnih zuba je važno raditi na prevenciji karijesa i parodontalnih oboljenja: redovni kontrolni pregledi, motivacija za oralnu higijenu i pravilnu ishranu, fluoridacija, zalivanje fisura itd. Ako postoji ortodontska nepravilnost, prednost se daje interceptivnoj ortodonciji i funkcionalnoj terapiji u periodu rasta i razvoja, te ortognatoj hirurgiji, jer je teško postaviti bravice na defektnu caklinu. Definitivni tretman predstavlja izrada fiksnih protetskih nadoknada, kod odraslih pacijenata. Izrada navlaka će omogućiti najbolje i trajno funkcionalno i estetsko rješenje.