opg Fluor je prirodni hemijski element koji nas uvijek prvo asocira na stomatologa, zube i pastu za zube. To je zato što zaista značajno doprinosi zdravlju zubi i naš je saveznik u zaštiti od karijesa.

Na površini ljudske cakline se kontinuirano smjenjuju dinamični procesi demineralizacije i remineralizacije. Demineralizacija označava otpuštanje minerala iz cakline, što nastaje zbog kiselinskih ataka iz plaka i pada pH vrijednosti nakon obroka. Remineralizacija je suprotan proces, označava situaciju kad se minerali ponovno ugrađuju u caklinu. Ako demineralizacija prevlada, nastat će karijes. Različiti prirodni mehanizmi i besprijekorna oralna higijena štite nas od prekomjerne demineralizacije cakline. A spojevi fluora (fluoridi) su dodatna zaštita, jer sprječavaju demineralizaciju, a potiču remineralizaciju.

Radi se o tome da fluoridi, nakon topikalne aplikacije, saturiraju oralne fluide, zadržavaju se u ustima i kontinuirano ugrađuju kristalnu rešetku cakline. Caklina je prirodno građena pretežno od kristala kalcij hidroksilapatita, a nakon ugradnje fluora, nastaju kristali fluor apatita i fluor hidroksilapatita. Ovi kristali su otporniji na kiselinske atake, jer je kritična pH vrijednost za njihovu demineralizaciju oko 4,5, dok je kod kristala kalcij hidroksilapatita kritična pH oko 5,5. To praktično znači da su, uz kontinuiranu topikalnu fluoridaciju, naši zubi otporniji na demineralizaciju pri padu pH vrijednosti u ustima, koji se dešava više puta dnevno, nakon obroka, kao i u toku noći, kad je smanjen protok pljuvačke.

Topikalna fluoridacija se uglavnom postiže upotrebom pasti za zube, vodica za ispiranje, fluoridnih lakova i gelova za profesionalnu upotrebu. Na našem tržištu, većina pasti za zube za odrasle osobe sadrži oko 1450 ppm (parts per million) fluora u obliku natrij monofluorfosfata. Za odrasle osobe se preporučuje četkati zube ovom pastom 2-3 puta dnevno, a nakon četkanja ne ispirati usta vodom, nego samo ispljunuti višak paste. Naime, ispiranjem vodom, ispiremo i fluor, pa on ne ispoljava svoje djelovanje u onoj mjeri u kojoj nam je potrebno!

Kad je riječ o malim pacijentima, djeca dobi do 3 godine mogu četkati i bez paste, ili dječijim pastama s manjom količinom fluora (oko 500-1000 ppm). Pasta treba da bude količine koja odgovara veličini zrna riže. Djeca do 6-7 godina mogu koristiti dječiju pastu, količine koja odgovara veličini zrna graška. Starija djeca mogu koristiti i veće količine paste za zube, sa većom koncentracijom fluora, jer ne postoji opasnost od gutanja paste u velikoj mjeri.

Zašto izbjegavamo da djeca gutaju veće količine paste za zube? Zato što fluor ima i svoj sistemski efekat! To ima i svoje prednosti i mane. Mana je u tome što ingestije veće količine fluora (npr onih koncentracija koje se nalaze u pasti za zube) tokom perioda razvoja zuba, mogu dovesti do jedne vrste anomalije - dentalne fluoroze. Ipak, ovo se zaista rijetko događa. S druge strane, prednost je u tome što se fluor tokom razvoja zuba, u fazi maturacije cakline, ugrađuje u caklinu iz sistemske cirkulacije i čini ju čvršćom i otpornijom na karijes. Zato se u nekim zemljama fluor dodaje pitkoj vodi, mlijeku ili soli. Naravno, u manjim koncentracijama, koje ne mogu izazvati dentalnu fluorozu. Ipak, sistemski učinak fluora je značajan samo u periodu maturacije mliječnih i trajnih zubi, što je raspon od 4.mjeseca intrauterinog života, do oko 8. godine, kad bi trebalo da završava razvoj umnjaka. Zato uvijek dajemo prednost topikalnom učinku, koji je važan kroz cijeli život, a paste za zube su najbolji način da iskoristimo puni potencijal fluorida.

Nemojte zaboraviti da je četkanje zuba i korištenje interdentalnih četkica i konca uvijek broj jedan u borbi protiv karijesa. Ali fluor je super bonus, zar ne?