Oralni karcinom April je mjesec podizanja svijesti o oralnom karcinomu, pa sam ovaj post odlučila posvetiti upravo toj temi.

Maligni tumori su uvijek loši, ali oralni karcinom je gotovo potpuno izlječiv kad se otkrije i liječi u ranim fazama oboljenja. Pravovremena dijagnostika omogućava jednostavniji i brži tretman, bolje estetske i funkcionalne rezultate, a procenat petogodišnjeg preživljavanja je oko 80%.

Svaki stomatolog, osim što brine o zdravlju zuba, treba da pregleda i eventualno liječi promjene i na oralnim sluznicama.

Šta je uopće oralni karcinom? To je maligna neoplazma neke od oralnih sluznica: usana, jezika, gingive, nepca, poda usne šupljine. Uglavnom se radi o skvamocelularnim karcinomima. Najčešća lokalizacija su upravo skriveni dijelovi usne šupljine, kao što su pod usta i bočne strane oko korijena jezika.

Etiologija oboljenja je uglavnom multifaktorijalna, a kao riziko faktori se navode konzumacija alkohola, duhana, sunčevo zračenje, infekcija HPV virusom, i svakako genetika. Najčešće obolijevaju muškarci srednje i starije životne dobi, i to u zemljama nižeg stupnja socioekonomskog razvoja. Velikom broju oralnih karcinoma prethodi pojava prekanceroznih lezija, kao što su leukoplakija, eritroplakija, lichen planus, hronični traumatski ulceri.

Obzirom na često skrivenu lokalizaciju, preporučuje se detaljna inspekcija i palpacija svih oralnih sluznica tokom rutinskog stomatološkog pregleda. Na oralni karcinom su suspektne sve hronične solitarne ulceracije, bijele i crvene lezije, hronične kruste, zadebljale kvržice i uvećani reginalni limfni čvorovi. Pacijente s ovim nalazom treba pratiti, pozvati na kontrolni pregled nakon 14 dana, te uputiti specijalisti oralne medicine ili maksilofacijalnom hirurgu, ako ne dođe do cijeljenja. Početne lezije, veličine do 4 cm, bez širenja u regionalne limfne čvorove, imaju najbolju prognozu. Liječe se uspješno hirurški i/ili zračenjem. Veći tumori, koji infiltriraju okolne strukture (mišiće, kost), imaju lošiju prognozu, liječenje je zahtijevno, a ostavljaju teške funkcionalne i estetske defekte.

Kako bi se spriječile teške posljedice po zdravlje pacijenta i komplikovana, dugotrajna i neizvjesna terapija, potrebno je raditi na podizanju svijesti o značaju prevencije i rane detekcije svih sumnjivih promjena.