Lat. stomatitis protetica je najčešća upalna promjena na sluznici usne šupljine kod pacijenata nosilaca proteza. Oboljenje najčešće nije praćeno simptomima, pa pacijenti nisu ni svjesni da postoji.

Etiologija je multifaktorijalna, ali dominira infekcija gljivicama iz roda Candida spp. Upali doprinosi loša oralna higijena, loša higijena proteza, neprekidno nošenje proteza, loše, stare i slabo retinirane proteze koje vrše traumu na sluznici, zatim alergija na akrilat, sistemska oboljenja (diabetes mellitus), lijekovi (antibiotici, kortikosteroidi, psihoaktivni lijekovi, hiposalivatorni lijekovi, radioterapija, hemoterapija), pušenje, hiposalivacija itd.

Tegobe su rijetko prisutne, mogu se javiti pečenje, nelagoda, poremećaj okusa. Uglavnom se uočava slučajno stomatološkim pregledom. Najčešća lokalizacija je palatinalna sluznica i sluznica alveolarnog grebena, koje su pokrivene proteznom pločom i sedlima.

Prema Newtonovoj klasifikaciji, zasnovanoj na kliničkoj slici, protezni stomatitis može biti:

  1. lokalizirano zapaljenje (tačkasta hiperemija, petehije)
  2. generalizirano zapaljenje (makularni eritem bez hiperplazije)
  3. difuzno generalizirano zapaljenje sa papilarnom hiperplazijom

Osnova terapije je uklanjanje uzroka. Ako je uzrok loša higijena, pacijenta educirati i motivisati za pravilno održavanje oralne higijene i higijene proteza. Proteze treba četkati pastom i četkicom, povremeno ih skinuti i tokom noći držati u rastvoru antiseptika. Ako su uzork loše, stare i slabo retinirane proteze, odbaciti ih i napraviti nove. Korigovati loše navike, pacijentu savjetovati prestanak pušenja, kontrolu dijabetesa, hiposalivacije itd. Lokalna antifungalna terapija brzo dovodi do izlječenja, pa se uglavnom propisuju kreme, rastvori ili gelovi na bazi nistatina, flukonazola, mikonzola, amofotericina B, klotrimazola. Osim lijekova, efikasnim su se pokazala i neka prirodna sredstva: limun, grejp, begramot itd. U težim slučajevima, kad postoji hiperplazija sluznice, potreban je hirurški tretman.