Parodontalne bolesti su, uz karijes, vodeći uzrok gubitka zubi. Parodontitisi su skupina ireverzibilnih upalnih bolesti potpornog aparata zuba (gingiva, cement, periodontalni ligament i alveolarna kost). Neliječeni parodontitisi dovode do propadanja ovih tkiva, međutim, nije svaki pacijent sa ovom dijagnozom osuđen na totalnu protezu.

Parodontalna terapija efikasno zaustavlja ili barem usporava progresiju parodontalnih oboljenja, a postoji i niz zahvata u okviru parodontalne hirurgije, kojima se koriguje stanje parodonta. Redovan recall pacijentu omogućava da održava rezultate postignute terapijom i sačuva svoju prirodnu denticiju.

Cilj terapije je eliminacija uzroka, tj. mikroorganizama koji se nalaze u zubnim naslagama supragingivalno i subgingivalno. Prvi korak je inicijalna terapija. Ona podrazumijeva motivaciju i obučavanje pacijenta za pravilno i redovno održavanje oralne higijene, mehaničko uklanjanje plaka i kamenca, korekciju retencionih mjesta za plak (neadekvatni ispuni i krunice), okluzalno uravnoteženje, korekciju štetnih navika (pušenje, parafunkcije). Uz sve ovo se često preporučuje upotreba hemijskih sredstava za suzbijanje mikroorganizama (antiseptici, antibiotici).

Sljedeća faza u terapiji džepova dubine 4-6 mm, ali i dubljih, je subgingivalna kiretaža. Subgingivalna kiretaža je nehirurški postupak kojim se nastoji reducirati dubina džepa uklanjanjem bakterijskih naslaga (plaka i kamenca), nekrotičnog cementa, toksina i granulacionog patološkog tkiva mekog zida džepa. Kiretažu džepa prati stalno ispiranje fiziološkom otopinom, a na kraju je potrebno i ispolirati površinu korijena. Glatka i čita korijenska površina omogućit će stvaranje novog epitelnog pripoja iz krvnog ugruška tj. reattachment. Na ovaj način se može smanjiti dubina parodontalnog džepa i zaustaviti napredovanje parodontalne bolesti.

Zahvat se izvodi u lokalnoj anesteziji, pomoću specijalnih ili univerzalnih kireta, a mogu se kiretirati pojedinačni zubi ili više zuba po sekstantu ili kvadrantu. Kirete mogu biti izrađene od nehrđajućeg čelika, karbidnog čelika ili karbidnog volframa. Sastoje se od 3 dijela: radnog dijela, vrata i drške instrumenta. Drže se u ruci modificiranim hvatom olovke. Univerzalne kirete su prilagođene za obradu svih površina korijena svih zuba (npr. Columbia kirete). Kod univerzalnih kireta je radni dio postavljen pod kutom od 90⁰ u odnosu na dršku. Specijalne kirete imaju posebno dizajnirane radne dijelove, koji su prilagođeni za obradu pojedinih površina korijena, pojedinačnih zuba (npr. Gracey kirete). Radni dio im je postavljen pod kutom od 70⁰ u odnosu na dršku. Gracey kirete su dizajnirane tako da dosežu i najdublje, nepristupačne dijelove džepa. Dolaze u setu od 7 kireta, koje su označene različitim bojama i brojevima, što označava za koje su zube i koje površine indicirane. Žuta - sjekutići i očnjaci; siva - bukalne i oralne površine premolara i molara; crvena – mezijalne površine molara i premolara; plava – distalne površine molara i premolara. Postoje i posebne kirete za otežane situacije, kao što su kiretaža u furkacijama, kiretaža kod periimplantitisa, ograničeno otvaranje usta itd. Za efikasnu kiretažu je važno da radni dio instrumenta bude oštar.

Nakon završene kiretaže, može se postaviti parodontalni zavoj preko kiretiranih zuba, uglavnom na bazi paste od cink-oksida (Coe-pack, Peri-pack). Uloga zavoja je fiksacija tkiva i ugruška, eliminacija kontaminacije mikrooorganizmima, reduciranje postoperativne boli, udobnost pacijenta pri uzimanju hrane i održavanju oralne higijene. Pasta se u mekom stanju unosi u usta, prstima adaptira preko kiretiranih zuba sa vestibularne i oralne strane, te adaptira u centralnoj okluziji. Zavoj stoji 5-7 dana, nakon čega se pacijent poziva na kontrolu.

Sondiranje dubine džepa se može napraviti tek nakon 1 do 2 mjeseca od izvođenja kiretaže, kako se ne bi oštetio novi, gracilni epitelni pripoj. Dubina džepa bi trebala biti manja u odnosu na onu prije zahvata.

Generalno, subgingivalna kiretaža je vrlo uspješna metoda liječenja plitkih džepova. Važan je taktilni osjet i iskustvo terapeuta, obzirom da se izvodi bez kontrole oka. Kod jako dubokih džepova je uglavnom indicirana i parodontalna hirurgija, koja podrazumijeva odizanje režnja i otvorenu kiretažu, pod kontrolom oka, te drugi hirurški zahvati.

I na kraju, najvažnije: recall – terapija održavanja. Pacijent sa dijagnozom parodontitisa je obavezan da dolazi na redovne kontrolne preglede, koji se uglavnom zakazuju svakih 3-4 ili svakih 6 mjeseci. U ovim posjetama se prati napredovanje bolesti, ponavljuju rendgen snimci, ponavljaju postupci iz inicijalne terapije, kiretaže itd. Pacijent treba biti motivisan za maksimalnu oralnu higijenu i redovne posjete svom stomatologu.