korijen zuba Endodontski tretman se izvodi kad je patološki proces napredovao do zubne pulpe, pa je ona otvorena i upaljena, ili je čak već došlo do njene nekroze. Uzroci ovih oštećenja pulpe su karijes, veliki stari ispuni, oštećeni i sa sekundarnim karijesom, i traume zuba. Nekad su ova stanja bez simptoma, i pacijent ne zna što se događa u njegovom zubu. Ali ako vas ikad zaboli, to je siguran znak da trebate endodontski tretman!

Zašto je uopće potrebno liječenje? Zato što je zubna pulpa meko vezivno tkivo, sa krvnim i nervnim elementima, teško se oporavlja nakon štetnih podražaja i sklona je nekrozi. Jednom kad nekrotizira, čitav prostor koji pulpa ispunjava (komora pulpe u središtu zuba i svi korijenski kanali) biva inficiran mnoštvom bakterija. Ove bakterije kroz korijenske kanale inficiraju zidove korijena i napreduju prema kosti. Kroz neko vrijeme se stvara i upalni proces oko vrha korijena, koji izgleda poput kesice ispunjene gnojem od bakterija i upalnih stanica. Ovaj upalni proces se počinje drenirati kroz otvoren zub ili kroz fistulu koja se pojavi negdje na sluznici. Pacijent nema nikakve bolove. Ali, ako se ne stvori neki put drenaže gnoja, u jednom trenutku će gnoj infiltrirati meka tkiva na licu, što se očituje pojavom velikog otoka i boli. Ovo je akutno stanje, koje zahtijeva hitan stomatološki tretman, jer se upala može širiti prema maksilarnom sinusu, oku, vratu itd. A sve je počelo od jedne stare oštećene plombe, za koju ste mislili da je ok…

Dakle, bez obzira na to je li zubna pulpa još vitalna, ali otvorena i upaljena, ili je već došlo do njene nekroze i upalnih procesa u kosti, tretman je isti! Ali i za pacijenta i za stomatologa je tretman infekcije u kanalima i u kosti izazovniji i komplikovaniji, u odnosu na liječenje vitalne pulpe. A endodontski tretman je svakako vrlo zahtjevan i zato se smatra mikrohirurškim zahvatom. Uspjeh terapije nije zagarantovan ni pored poštivanja svih protokola suvremenog liječenja, pored najboljeg znanja, vještine, materijala i opreme. Mofologija korijenskog kanalnog sistema je nepredvidiva i nevidljiva golim okom. Moguće su brojne komplikacije, posebno kad se radi o većem broju uskih i zakrivljenih kanala, u kojima već postoji infekcija.

Ali ipak, postotak uspjeha je veliki! Dobro izliječeni zubi mogu biti ojačani nadogradnjama i biti nosači protetskih radova, pa tako još dugo služiti pacijentu.

Zahvat se izvodi u lokalnoj anesteziji, a sastoji iz:

  1. uklanjanja zubne pulpe
  2. mehaničkog i hemijskog čišćenja i širenja korijenskih kanala
  3. punjenje korijenskih kanala definitivnim materijalom
  4. nadoknada zubne krune (ispunom ili navlakom)

Nakon uklanjanja zubne pulpe, korijenski kanali se obrađuju ručnim ili mašinskim iglama do fiziološkog foramena (na vrhu korijena zuba), što znači da stomatolog mora prethodno precizno odrediti dužine korijenskih kanala. Srećom, danas postoje vrlo precizni uređaji za odontometriju, a mi često dodatno provjeravamo dužine i pomoću malih rendgen snimaka. Osim igli, koriste se i tečnosti za hemijsko čišćenje i ispiranje korijenskih kanala, na bazi dezinficijensa. Ove tečnosti su važne jer podmazuju instrumente, smanjuju mogućnost njihove frakture i dopiru i do sitnih lateralnih kanalića, do kojih igle ne mogu doći. Postoje različite tehnike obrade kanala.

Kad su korijenski kanali značajno inficirani, i postoje upalni procesi oko vrha korijena zuba, često se definitivno punjenje odgađa do sljedeće posjete, pa se interseansno kanali pune medikamentima sa antibakterijskim učinkom. U slučaju vitalne pulpe, kad nema infekcije, uglavnom se u istoj posjeti radi i punjenje.

Danas se za definitivno punjenje koriste gutaperka štapići i sileri na bazi epoksi smole. Važno je da definitivno punjenje završava na radnoj dužini do fiziološkog foramena i da je dovoljno kondenzirano da dobro hermetički zatvara korijenski kanal, kako ne bi bilo mikrocurenja bakterija. Postoje različite tehnike punjenja korijenskih kanala.

Krunski dio treba nadoknaditi adekvatnim ispunom ili navlakom. Nekad je potrebno ojačati krunu i korijen nekom vrstom kočić nadogradnje, jer su liječeni zubi podložniji frakturama.

Možda zvuči jednostavno, i često zaista jeste. Svaki stomatolog radi endodonciju, mada postoje i specijalisti endodonti. Ali ponekad smo i mi i oni suočeni s rezistentnim infekcijama, neprohodnim kanalima, nemogućnošću pronalaska ulaza u sve kanale, komplikovanom morfologijom kanala, frakturama instrumenata, jatrogenim perforacijama kanala itd. Zato u mnogim zemljama pacijent potpisuje informirani pristanak prije ulaska u endodontski tretman, čime se upoznaje sa svim komplikacijama i mogućnostima neuspjeha. Mislim da je to odlična praksa!